top of page
Search

Što je adhd?

ADHD (poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću) je neuro-razvojni poremećaj

koji se najčešće javlja u djetinjstvu, ali simptomi mogu potrajati i u odrasloj

dobi. Nije uzrokovan lošim odgojem ili „živahnim temperamentom“, već je riječ

o razvojnim razlikama u funkcioniranju mozga, posebno u područjima pažnje,

samoregulacije i izvršnih funkcija.


Što je ADHD?

ADHD uključuje poteškoće u tri glavna područja:

Pažnja – teškoće održavanja koncentracije, organizacije, dovršavanja zadataka

Hiperaktivnost – pretjerana motorička aktivnost, teško mirovanje

Impulzivnost – sklonost brzom reagiranju bez razmišljanja o posljedicama


Postoje tri oblika ADHD-a:

  1. ADHD s kombiniranim karakteristikama hiperaktivnosti, impulzivnosti i

    pomanjkanja pozornosti;

  2. ADHD s pomanjkanjem pozornosti kao primarnom karakteristikom;

  3. ADHD s impulzivnošću i hiperaktivnošću kao primarnim karakteristikama.


Simptomi – što roditelji najčešće primijete?


Simptomi nepažnje:

Teškoće pažnje i koncentracije (ADHD)

  • brzo gubljenje fokusa

  • griješi u pisanju jer se ne može koncentrirati na ono što radi

  • teško može održati pažnju dok piše domaću zadaću ili igra društvenu igru

  • zaboravljanje obaveza

  • teškoće u organizaciji zadataka

  • izbjegavanje aktivnosti koje zahtijevaju dulju koncentraciju

  • gubitak stvari (olovke, bilježnice, igračke…)


Simptomi hiperaktivnosti i impulzivnosti:

  • stalno vrpoljenje, ustajanje, nemir

  • daje odgovore i prije nego što čuje pitanje do kraja

  • prekidanje drugih, upadanje u razgovor

  • teško čekanje reda

  • impulzivne odluke i reakcije

  • prekomjerno pričanje


Simptomi moraju biti prisutni u više okolina (dom, škola, izvanškolske aktivnosti) i ometati

funkcioniranje djeteta. Važno je naglasiti da slična ponašanja mogu imati i djeca

bez ADHD-a zbog stresa, nedostatka sna, emocionalnih poteškoća ili drugih

razvojnih izazova. Zato je profesionalna procjena ključna.


Uzroci i čimbenici rizika

ADHD je rezultat kombinacije genetskih i bioloških čimbenika. Čimbenici koji

mogu doprinijeti riziku su:


  • obiteljska povijest ADHD-a

  • neurobiološke razlike u razvoju mozga

  • određeni prenatalni i perinatalni faktori (npr. prerano rođenje)


Kako izgleda dijagnostički postupak?

Kod predškolske djece vrlo je teško dijagnosticirati ADHD, jer normalno

ponašanje male djece često uključuje gotovo sve simptome poremećaja

pozornosti. Dijagnoza ADHD-a uglavnom se postavlja kod djece između 6 i

12 godina starosti. Dijagnosticiranje poremećaja kod djece ove dobne skupine

lakše je jer simptomi postaju vidljiviji u školskom okruženju.

Simptomi moraju biti prisutni prije 12. godine života i trajati najmanje šest

mjeseci


Dijagnostika uključuje:

  • razgovor s roditeljima i djetetom

  • prikupljanje informacija iz škole/vrtića

  • procjenu ponašanja, pažnje i izvršnih funkcija

  • analizu prisutnosti simptoma u različitim situacijama

  • isključivanje drugih mogućih uzroka (npr. poremećaji učenja, anksioznost, slaba motivacija, emocionalni stres)


Kako roditelji mogu pomoći djetetu s ADHD-om?


1. Stvorite rutinu i strukturu

Djeca s ADHD-om najbolje funkcioniraju uz jasne i predvidljive rasporede.

Pomažu:

  • vizualni rasporedi

  • kratke i jasne upute

  • podjela zadataka na manje korake


2. Fokus na pozitivno ponašanje

Redovito pohvaljujte napore, ne samo rezultate. Pohvale povećavaju motivaciju,

sigurnost i samopouzdanje.


3. Suradnja sa školom

Komunikacija s učiteljima je ključna. Mogu se osigurati:

  • prilagodbe zadataka

  • jasne upute i podsjetnici

  • dodatno vrijeme za izvršavanje zadataka

  • mjesto u učionici s manje ometanja


4. Zdrav životni stil

Redovit san, fizička aktivnost i uravnotežena prehrana značajno utječu na

regulaciju pažnje, impulzivnosti i raspoloženja.



Terapija i oblici podrške


ADHD se ne „izliječi“, ali se njime može vrlo uspješno upravljati kombinacijom

različitih pristupa:

  • Terapija ponašanja – treniranje roditeljskih vještina, strategije samoregulacije

  • Psihološke intervencije – rad na organizaciji, rješavanju problema, emocionalnoj regulaciji

  • Edukacijsko rehabilitacijska podrška

  • Medicinska terapija – u nekim slučajevima liječnik preporuči lijekove koji poboljšavaju pažnju i samoregulaciju

  • Školske prilagodbe – individualizacija i podrška učitelja


Najbolji rezultati postižu se kombinacijom više načina podrške i dugoročnim

praćenjem.


Posebne napomene

  • ADHD se kod djevojčica često prepoznaje kasnije jer je hiperaktivnost manje izražena – prevladava nepažnja ili unutarnja napetost.

  • Djeca s ADHD-om često imaju i druge poteškoće (npr. poremećaji učenja, anksioznost, emocionalne teškoće), pa je važna cjelovita procjena.

  • Mnoga djeca s ADHD-om izuzetno su kreativna, energična, brza u razmišljanju i originalna — važno je prepoznati i razvijati te snage.


ADHD i uloga edukacijskog rehabilitatora i logopeda

Stručnjaci mogu:

  • provoditi terapiju usmjerenu na pažnju, samoregulaciju, komunikaciju i jezična područja

  • pružiti podršku roditeljima i educirati ih o strategijama za dom

  • surađivati sa školom i vrtićem na prilagodbama

  • pomoći djetetu da razvije funkcionalne i školske vještine

  • pratiti napredak i prilagođavati program prema potrebama


Zaključak



ADHD je čest i složen, ali uz pravovremenu podršku i strukturirane strategije djeca mogu biti izuzetno uspješna, samopouzdana i sretna. Ključ je razumijevanje, strpljenje i timski rad roditelja, škole i stručnjaka.


 
 
 

Comments

bottom of page