top of page
Search

Uloga igre u razvoju djeteta

Uloga igre u razvoju djeteta

Igra nije samo zabava – ona je ključni alat kroz koji dijete uči, razvija se i istražuje svijet oko sebe. Za logopedski i edukacijsko-rehabilitacijski rad, razumijevanje značaja igre može značajno podržati razvoj govora, komunikacije i socijalnih vještina.


1. Igra kao temelj razvoja govora i jezika

Kroz igru dijete uči nove riječi, izražava svoje misli i razvija sposobnost komunikacije. Na primjer:

  • Igra uloga (poput igranja trgovine ili liječnika) potiče dijete da koristi riječi u kontekstu, gradi rečenice i razvija razumijevanje socijalnih pravila razgovora.

  • Igra s predmetima (poput slaganja kockica ili slagalica) pomaže razvoju pojmova i opisnih sposobnosti – dijete uči razlikovati veličinu, boju, oblik i funkciju.


2. Vrste igre i razvoj po dobi

Razumijevanje različitih vrsta igre pomaže roditeljima i stručnjacima da prate razvoj djeteta:

Senzomotorna igra (0-2 godine)

Dijete istražuje svijet kroz osjete i pokrete. Primjeri: stiskanje, lupanje, bacanje, zveckanje.

Utjecaj: razvija motoričke vještine, koordinaciju i osnovno razumijevanje uzročno-posljedičnih odnosa.


Funkcionalna igra (1-3 godine)

Dijete koristi predmete u njihovoj stvarnoj funkciji. Primjeri: vožnja autića, hranjenje lutke, slaganje kockica.

Utjecaj: razvija finu i grubu motoriku, uči osnovne pojmove i funkcije predmeta.


Simbolička (pretvaralačka) igra (2-6 godina)

Dijete koristi predmete i radnje da predstavlja nešto drugo. Primjeri: štap kao mač, kutija kao auto, igranje liječnika.

Utjecaj: potiče kreativnost, razvoj jezika, socijalne vještine i emocionalno izražavanje.


Konstruktivna igra (3-7 godina)

Dijete gradi, slaže i stvara. Primjeri: slaganje lego kockica, crtanje, modeliranje plastelinom.

Utjecaj: razvija planiranje, prostornu percepciju, preciznost pokreta i koncentraciju.


Igra uloga i socijalna igra (4-10 godina)

Djeca preuzimaju različite uloge, slijede pravila i surađuju s drugima.

Utjecaj: razvija socijalne vještine, empatiju, emocionalnu regulaciju i komunikaciju.


3. Razvoj kognitivnih i motoričkih vještina

Igra potiče pažnju, koncentraciju i sposobnost rješavanja problema. Primjeri: slaganje puzzli, traženje skrivenih predmeta, igre s pravilima.


4. Terapijska uloga igre

U logopedskom i rehabilitacijskom kontekstu, igra je sredstvo koje terapeuti koriste za:

  • Poticanje komunikacijskih vještina kod djece s kašnjenjem govora ili jezičnim teškoćama.

  • Razvijanje socijalnih vještina i samopouzdanja kod djece s teškoćama u učenju ili socijalnoj interakciji.

  • Motivaciju i angažman djeteta – kroz igru se djeca prirodno uključuju i lakše prihvaćaju vježbe i zadatke.


Igra je temeljni način na koji dijete uči o svijetu i razvija svoje vještine. Razumijevanje vrsta igre i njihovog razvoja pomaže logopedima, rehabilitatorima i roditeljima da optimalno podrže govor, kogniciju, motoričke i socijalne sposobnosti djeteta.


 
 
 

Comments

bottom of page