Ready for School
disleksija%2520naslov_edited_edited.png
logo-simple.png

specifične teškoće učenja

teškoće čitanja ili disleksija

Disleksija je poremećaj u učenju čitanja usprkos normalne inteligencije, dobrog vida, redovnog obrazovanja  i ostalih povoljnih edukativnih, psiholoških i socijalnih faktora.   

Vrste pogrešaka koje se mogu javiti kod djece s teškoćama čitanja, ali ne moraju biti zastupljene kod svakoga, niti se moraju javiti na isti način, uključuju sljedeće: 

- poteškoće u usvajanju glasovne analize i sinteze 

- nemogućnost zapamćivanja slova 

- nemogućnost povezivanja tiskanog i pisanog slova 

- nedovoljno poznavanje velikih slova 

- nemogućnost razlikovanja slova koja su vizualno slična po obliku 

- nemogućnost povezivanja slova u kontinuirani niz, odvojeno čitanje slovo po slovo (slovkanje) 

- česte zamjene samoglasnika unutar riječi 

- konzistentne zamjene suglasnika 

- nekonzistentne, promjenjive zamjene suglasnika 

- zastoji prije početka riječi 

- ponavljanje prvog slova jedanput ili više puta 

- ponavljanje početnog sloga jedanput ili više puta 

- prekid usred višesložnih riječi 

- ponavljanje dijelova riječi, cijelih riječi, sintagme ili dijela teksta 

- neprirodno cijepanje sloga 

- pogrešno čitanje završnih dijelova riječi 

- rotacija (inverzija, metateza) slova ili slogova usred riječi 

- preskakanje kratkih riječi (veznika, prijedloga isl.) 

- odvojeno čitanje riječ po riječ 

- prenaglašavanje i pogrešno naglašavanje dijelova riječi i dijelova rečenice 

- nepoštivanje ortografskih pravila (zareza, točke) 

- preskakanje redova, otežano vraćanje na početak narednog reda 

- djelomično ili pogrešno shvaćanje pročitanog teksta 

- potpuno nerazumijevanje pročitane riječi ili teksta 

(Iz „Disleksija i Disgrafija“, Vladisavljević, 1991.) 

teškoće pisanja ili disgrafija

Razvojne disgrafije možemo podijeliti u četiri osnovne grupe , s obzirom na prirodu njihovih pogrešaka. 

1. Vizualne disgrafije 

U ovu grupu spadaju oni tipovi disgrafija koje su nastale na osnovu izmijenjene vizualne percepcije i diskriminacije, vizualne memorije i poremećene prostorne orijentacije. Tu spada i sužen opseg vizualne percepcije. Najčešći simptomi su: nedovoljno uočavanje razlika između slova sličnih po obliku, zbog čega dolazi do njihove zamjene, npr. n-h, c-o, s-š, pogrešno oblikovanje slova bez nekih linija ili sa dodacima, nemogućnost zapamćivanja slova (nemogućnost njihovog prizivanja iz sjećanja), izokretanje na suprotnu stranu, izokretanje gore-dolje, pisanje zdesna u lijevo, tzv. „zrcalno pismo“, pisanje brojeva na suprotnu stranu itd. 

   2. Auditivne disgrafije 

Auditivne disgrafije nastaju na osnovu nerazvijenog fonematskog sluha, kada i pored urednog sluha ne postoji auditivno diferenciranje fonema materinjeg jezika. U pisanju slova dolazi do zamjene onih glasova koji su akustički slični. Ovakav način pisanja se najčešće javlja kod prvašića , koji zbog sporijeg artikulacijskog razvoja još nisu raščistili s diferenciranjem sličnih fonema, kao što su npr.  l-lj, r-l isl. 

   3. Jezične disgrafije 

Jezične disgrafije u osnovi imaju jezične tekoće i nedovoljno razvijen govor. Sreću se obično kod djece s oskudnim rječnikom i izrazitim agramatizmom. Jezične teškoće se ispoljavaju i u pisanju, pogotovo u samostalnom pisanju. Rečenice mogu biti kratke, agramatične, tekst nije dobro oblikovan, sadržajno pojednostavljen itd. 

   4. Grafomotorne disgrafije 

Grafomotorne disgrafije odnose se na određene teškoće pisanja proistekle iz nerazvijenih i nekoordiniranih grafomotornih pokreta ruke i koje dovode u pitanje sam rukopis kao takav, a ne njegovu sadržajnu i pravopisnu (ortografsku) stranu. 

(prema „Disleksija i Disgrafija, Vladisavljević, 1991.)